Nije dovoljno poduzeti neke osjećajne dobre mjere, poput naturalizacije malih dijelova rijeka ili označavanja zemljišta koje ima vrlo malo druge namjene. Moramo dodijeliti / otkupiti zemljište radi formiranja zelenih koridora s male nadmorske visine, od juga do sjevera - npr. da se olakša migracija vrsta suočavajući se s gubitničkom bitkom protiv klimatskih promjena - itd.

To bi trebao biti win-win scenarij. Više zemlje dodijeljeno divljoj prirodi za dobrobit svih vrsta, uključujući i ljude.

Ne bi trebalo doći do gubitka novca koji se temelji na političkom favoriziranju ili na projektima koji se već financiraju ili koji zaista nemaju smisla.

Već je jasno da većina znanstvenika smatra da ne radimo dovoljno na očuvanju biološke raznolikosti. Međutim, možda se ne slažu svi oko tačnog plana akcije. Imalo bi smisla sredstva staviti u različite projekte. Jedan od takvih projekata je izgradnja malih jezera s otocima kako bi se pticama promijenio povratak i uzgoj.

Nije pitanje gledati li nešto raditi nego stvarno spasiti te biljke i životinje.

Neke nacije imaju za cilj potrošiti 2% svog nacionalnog dohotka (bruto domaćeg proizvoda) na obranu. Odbrana biološke raznolikosti planete nije manje važna. Zahtijevamo 2% BDP-a za poboljšanje i zaštitu biološke raznolikosti.

Ne možemo si priuštiti čekanje, pa plan treba biti neposredan, a ne polako povećavati potrošnju tokom x broja godina.

Da bi se računalo prema tom cilju od 2%, potrebno je da to bude prepoznat projekt i da se ne zasniva na politici, kao što je gore spomenuto.